Hajdučica je dugačka 723 m i bogata je nakitom, Mandina pećina je dugačka 410 m i sadrži obilje stalaktita i stalagmita. Vodena pećina je dužine 180 m, a Stojkova ledenica sadrži horinzontalne i vertikalne delove kanala. Sve one za sada su dostupne samo speleolozima. Za turističke posete uređene su Lazareva pećina i Vernjikica.

LAZAREVA PEĆINA

Lazareva pećina je poznata i kao Zlotska pećina. Od Zlota je udaljena 3 km, od Brestovačke Banje 14 km i od Bora 21 km. Ulaz u pećinu se nalazi na na levoj obali Lazareve reke, na nadmorskoj visini od 291 m.

Za vreme svoje vladavine Turci su biili zazidali ulaz, kako bi sprečili skrivanje hajduka i zbegova. Prve arheološke podatke o pećini dao je Feliks Hofman 1882. godine, a sedam godina kasnije i Jovan Cvijić. Od 1953. godine turističkim uređenjem pećine bavio se Radenko Lazarević.

Lazareva pećina se ubraja u grupu izvorskih speleoloških objekata. Ima dva kanala, od koji je stariji suv (fosilan), a mlađi rečni (aktivan). Pećinske kanale izgradila je pećinska reka. Ukupna dužina ispitanih kanala je 1.592 m. Od toga na "Glavni kanal" sa "Ulaznom dvoranom" otpada 623 m. Dužina suvih kanala i dvorana je 1.225 m, a periodično plavljenih 367 m. Ukupna površina podzemnih prostorija je 9.907 m?, a zapremina preko 52.000 m?.

Za posetioce je uređeno oko polovine istraženih kanala. Za turiste je zanimljiva "Ulazna dvorana", kao prvi susret sa neobičnim svetom podzemne tišine i večnog mraka. "Glavni kanal" je poprečnog preseka, na nekim mestima je širok 10 m, a visok 18 m. Pećinskim nakitom su bogate "Koncertna dvorana" i "Dvorana slepih miševa". Stalaktiti i stalagmiti, pećinski stubovi, draperije, bigrene i kalcitne kadice svih oblika i veličina zapažaju se svuda unaokolo, čineći prostor lepim i romantičnim. Najlepši i najveći primerci pećinskog nakita imaju i svoja imena: "Stogovi", "Fontana", "Plast", "Bizon", "Carska loža", "Dirigent", "Orkestar", "Slapovi", "Kula kneza Lazara" i dr.

VERNJIKICA

Vernjikica se nalazi 1,5 km od Lazareve pećine, u kanjonu Lazareve reke, na nadmorskoj visini od 454 m. Povezana je sa Lazarevom pećinom uređenom pešačkom stazom. Naziv pećine potiče od vlaške reči var, što znači krečnjak.

Prva istraživanja Vernjikice datiraju iz 1960. godine, a prilazna pešačka staza je uređena 1976. godine, kada je i završen projekat turističkog uređenja pećine.

Vernjikica je suva pećina, nastala u suvim krečnjacima, što je od značaja za izgled pećinskog nakita. Sastoji se iz više dvorana i suženja. Ukupna dužina kanala i dvorana je 1.015 m, ukupna površina je 13.000 m? i praktično je cela uređena za posetioce. Od ulaza u pećinu smenjuju se dvorane "Prijemna", "Kaskadna", "Vilingrad", "Ponor", "Koloseum", "Mramorje", "Sala oružja", "Mermerna" i "Siparska", a sve su dostupne turistima. Prava znamenitost ove pećine je dvorana "Koloseum", jedna od najvećih i najviših dvorana u pećinama Srbije. Ima oblik kruga, prečnika je 60 m i visine 59 m. Dvorana "Vilingrad" ima najlepši nakit, a speleolozi su najinteresantnijim oblicima dali slikovita imena: "Pećinski čovek", "Baba", "Obelisk", "Košnica" i dr.

Za Vernjikicu je karakterističan veliki broj stalaktita i stalagmita neobičnih oblika i boja. Masivni stub crvene boje na ulazu u "Vilingrad" visok je 8 m, a u dvorani" Koloseum" ističe se stalagmit "Kolos", visine 11,5 m, koji predstavlja zaštitni znak Vernjikice. Po neobičnosti oblika ističe se stalagmitska grupa "Godzila", visoka 10 m. Postoji i pećinski nakit koralne strukture. U "Mermernoj dvorani" nakit je izgrađen od kristalastog kalcita. Pažnju posetilaca privlače osvetljeni stalagmiti "Venera" i "Srebrna jela". "Sala oružja" je dobila ime po stalaktitima koji su u obliku kopalja, strela, bodeža i mačeva.

Pećina Vernjikica je zajedno sa Lazarevom pećinom i kanjonom Lazareve reke zaštićena Zakonom.

Informacije: